Henrik II. Sveti, posljednji njemački vladar iz saske kuće (Bad Abbach kraj Kelheima, 6. V. 973 – Pfalz Grone kraj Göttingena, 13. VII. 1024). Najprije bavarski vojvoda od 995., a 1002. njemački kralj. U tri pohoda u Italiju (1004. okrunio se za kralja Italije), učvrstio ondje svoju vlast: 1014. okrunjen je u Rimu za cara, a 1021–22. uspostavio je svoj suverenitet nad langobardskim kneževinama i osvojio neke bizantske posjede u južnoj Italiji. God. 1002–18. ratovao je s poljskim kraljem Boleslavom I. Hrabrim, koji je osvojio Češku i Lužicu. Henrik je stekao suverenitet nad Češkom, a 1017. sklopio s kijevskim knezom Jaroslavom i madžarskim kraljem Stjepanom savez protiv Poljske; mirom u Budyšinu priznao je Boleslav njemački suverenitet (1018). Svetim je proglašen 1146., a spomendan mu je 13. srpnja.